četvrtak, 02.12.2021.

Hrabrost





Nekada nas povrijede oni kojima smo se predali, ne, ne mislim na našu vlastitu obitelj, ne onu rodnu,
nego onu koju smo stvorili svojim srcem, svojim nadanjima i svojom vjerom, a onda nas odjednom s boka udare i...
I onda možeš i moraš samo ustati i shvatiti sve što si dao, nekima je ništa, ah, pa se
postaviti ponovno na svoje noge i reći : ne, to ne prihvaćam!
To je napad na mene i sve što jesam, ako je tako, odlazim a ti budi, budi, budi, što jesi i gdje jesi.
A prije toga kao uvertira, neki nježan, simpatičan glas, ma lik,
šapuće : ne vjeruj nikome...i ja bih ti zlato usipao kao otrov na tvoje usne...
Živi se, ma daj, nema to nikakvog većeg smisla, nego prihvatiti i oblikovati i zavladati baš time,
ovime, tankom niti i znati da je sve što je za, zbog, onog...
Onog koji jednom nije imao hrabrosti, biti...


22:27 Komentari (6)

<< Arhiva >>