|
Prvi je dan jeseni započeo s mlijekom od pistacije i kokosa, to je nešto novo, to je neki novi korak naprijed.
Stalno se podsjećati da je sve sada dobro, baš sada.
Zrikavci još uvijek zriču, još nije ono doba godine u kojem će biti na spavanju. Uživam upravo u tome.
Danas su čipirali kante za smeće, otvorila sam širom škure, kad sam zamijetila da mi se dva nepoznata tipa smucaju po dvorištu i priupitala: dobar dan, izvolite!? Iako nije bio dan, al nije bilo ni jutro.
Čistoća, došli smo čipirati kante...ok, kažem ja i nasmijem se...
Nego možete nam reći koji je ovo broj ? Kažem, 13, nije 15 kao što ste mislili...i odmah sam ih uputila kod susjeda.
Na what's up mi ponovno dolazi pogrešna informacija, kao i jučer mail koji je trebao stići Danijeli Martinović, a stigao je k meni.
Mislim, alo, koja je to vjerojatnost, ne znam ni ja...svi neki neobični znakovi, čudnovata komunikacija, zapravo, zapravo je uzbudljivo.
Još jedan novi dan, trinaest je sati, pitam se što me još čeka do spavanja...kupanje, odlazak moru to je ono što je sigurno, a ostalo, ostalo neka život donese sam od sebe, otvaram mu širom vrata...
|