Užurbanost i kretnja prema butigi, ženski prsno među redovima, a tamo : još poneki stranac koji se raspravlja o cijeni sira!
Smiješno je, pomišljam da mu je previše čistih deset dekagrama sira, koji je, o, koji je na akciji 36kn!
Nasmijala sam se prodavačici, i ona se meni nasmijala,
sa mnom da, sa mnom nije imala tih problema,
vjerujem da mi je stoga i narezala salamu baš na milimetarski tanke šnite, baš kako volim.
Kao i obično, prvo sam rekla : molim vas, ako vam nije problem narezati !
I nakon toga, hvala vam, želim vam ugodan ostatak dana.
Moja mantra, moja molitva, moje želje, pa se dogodi da dobijem iskren i sladak osmijeh koji rastapa stvarnost.
I to biva čovječnost.
Čovječnost je, pomišljam što je danas posljednji dan ljeta, a sunce se rastapa i grije me,
grije moja ramena i moju kosu i baš mi ništa ne smeta, ništa me ne umanjuje, dapače sve me nekako čini snažnije svojom.
A onda Jasna, poziv dok sam na plaži, moja draga Jasna, obećam joj svratit ću nakon što dođem kući i presvučem se.
I toliko topline kad je sretnem, pričamo kraj modrine i ništa i ništa drugo nije.
Pojedemo to vrijeme i ja pomalo pojedem sebe, jer joj rado dajem sve što imam.
Ne mogu vjerovati da je prije par dana napunila 70 godina jer je kao djevojčica, baš kao djevojčica,
pomišljam i meni je 37, sve su se sedmice sljubile, pa nekako znam, nekako znam, svima će nama biti dobro.
I onima koji ih imaju i koji ih nemaju.
Stignem ponovno kući, pomislim na sve moje drage prijatelje : Klaudiu, Vesnu i Tomislava, koji su stigli iz moje prošlosti,
iz mojih srednjoškolskih dana i s kojima sada, eto, upravo, ponovno gradim novu budućnost, sada jasnije znam....
Još i kako znam, ovaj ih put neću, tek tako pustiti lako, da nestanu iz mog života, neke nas veze nikada ne oskvrnu,
neke veze nikada ne puknu sasvim, samo im trebamo dati vremena da se učvrste...
Hvala vam, hvala dragi moji, hvala i ovom ljetu, pogotovo ovom posljednjem danu ljeta, koje mi je obgrlilo ramena,
i utješilo me, dopustilo mi je da se predam, jer još će tog ljeta biti, ostataka u meni i na meni,
meni koja sam i sama ljeto...pa i kad skončam, skončati ću u ljetu.
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...