Samo kratak pogled, toliko kratak da sam jedva uspjela prepoznati te.
Malo sam zažmirila, pa naglo otvorila oči.
Tražila sam tvoje snažne ruke i junačka prsa.
Tamo sam već stotinu puta uronila svoju glavu.
Vjetar mi je razbarušio kosu, koja je još uvijek mirisala poput lubenice, jer sam je tek bila oprala.
Čitavo sam se jutro spremala za tih par sekundi.
Sve se činilo kao da je treptaj krila ptice u letu. Sad vidiš, sad ne vidiš!
Mahnuo si mi odlučno rukom, nasmijao si me.
No nisi se usudio ništa reći, ne meni osobno. Kolika je snaga ovog iščekivanja?!
Zadrhtala sam na tren kad sam ti došla sasvim blizu. Dovoljno da ti čujem glas.
Imaš jako ugodan i lijep glas, glas koji mi sada eto ne izlazi iz glave, čak ni u ovom trenutku kad se spremam leći.
Mozak je nepobjedivo računalo, pamti samo ono što mu je najbitnije, najljepše, najpotrebnije.
Tako u njemu ne mogu izgubiti tvoj glas.
Koliko nas godina, ljudi, situacija, događaja dijeli?!
Zašto ne možeš preskočiti tu prepreku?
Zašto se plašiš biti mi sasvim blizu?
Izgubljena za druge, ali pronađena za sebe, tako plovim u ovim nanosima dana koji me vodi, jer teče nezaustavljivo, poput rijeke.
Idem, prepuštam se, odlazim, odlazim, odlazim...
Nisi ni svjestan koliko je malo potrebno da iscurim poput pijeska u pješčanom satu, a onda biti će kasno,
kasno uhvatiti me za ruku...
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...