nedjelja, 30.05.2021.

Srce hoće, što srce hoće





Još samo četiri dana, peti dan ujutro odlazim.
A onda veliki zagriz vremena, moje će tijelo spavati u drugom krevetu.
Trebati će mi točno sat vremena da se prilagodim, da se osjetim kao kod kuće, ali više od toga na neko vrijeme biti ću sama.
Obožavam tu svoju samoću, tu ljepotu u kojoj mogu postojati baš čitava ja, samo za sebe.
Ona me uči kako biti bolja sebi i drugima.
Već se vidim u velikom krevetu, dijagonalno, tako naime najradije volim spavati.
Zauzeti čitav prostor.
Lijena duga jutra, žmirkanje dok mi sunce ulazi kroz škure.
Dobro jutro, Daniela! Dobro jutro, Sunce!
I onda dobro jutro More!
Sve ostalo će se samo prikazati oko nas.
Već vrtim ključeve po prstima, zamišljam kako ću otključati vrata i kako ulazim.
Ostavljam kovčeg u hodniku, izuvam se, hodam bosa prema krevetu, lagano se bacim na njega,
slobodica, slobodessa !!!
I smijeh zavlada kućom, kao da nisam nedostajala ovdje, kao da sam čitavo vrijeme tu.
Osim tih par pauka koji će se naljutiti, kad ih najurim van iz njihove gajbe.
Žao mi je ekipo, sad su druga pravila igre.
Otvoriti ću bocu crnog vina, odrezati tek koji komad sira, sjesti na terasu i promatrati modrinu.
Trenutak ću oduljiti do zore, tek ću onda krenuti spavati.
Tek onda, kad će se većina krenuti buditi.
I kroz polusan, šapnut ću ti : ne trebam te, ali dođi, dođi dok još te zovem svojim snom!



23:37 Komentari (7)

<< Arhiva >>