srijeda, 26.05.2021.

Poljubac na zapešću






Dok sam se budio, čuo sam pitanje, došlo mi je kroz um, vjerojatno, nisam ni sam siguran.
Zablistalo je poput zrake sunca na mom licu, naglo sam ustao iz kreveta.
Pola sam sata pokušavao sjetiti se, naslutiti što si mi to odaslala?!
Bezuspješno.
Ispočetka sam izgubio volju za bilo čime, jer kako sam mogao izgubiti nešto tako važno, nešto
tvoje, jer znam da je to prava rijetkost?!
A onda sam u jednom trenutku osjetio tvoj pogled, iako sam bio sam i nikoga osim mene nije bilo,
znao sam da ta modrina govori, u redu je, pusti to...stići će u pravo vrijeme.
Krenuo sam za radni stol, i napisao ti pjesmu.
Grickao sam komad olovke dok sam pisao, još uvijek ponekad koristim drvene, obične olovke,
podsjećaju me na dječačko doba, doba u kojem je sve bilo poput lunaparka,
i shvatio sam da se osjećam slobodno, i da sam ti bliži no ikada.
Uljuljkao sam se u tu zlatno-žutu toplinu i samo sam se prepustio, danu, životu, stoljeću.
Ovdje, baš ovdje i sada pronašao sam te, nigdje ja ne idem, nigdje, sve dok ne osjetim
tvoj poljubac na mom zapešću.


13:07 Komentari (11)

<< Arhiva >>