Danielaland : Svevremenski let

Veæ ti dugo nisam pisao, nisam ti pisao jer sam si samo dopuštao misliti o tebi, obraæao sam ti se samo tamo,
udaljio sam se od svih, namjerno i odluèno.
Nekada sve što je suvišno, treba prihvatiti kao takvo i dopustiti si, uzmaknuti od istoga, samog sebe lupiti po prstima
i ne posegnuti za tim, ista je stvar kao i s dijetom, da, recimo da sam ovih dana bio na dijeti od besmisla.
Radije sam se družio s vrijednostima, i usput sam osjetio da ti poveæavaš i moju vlastitu vrijednost.
Jer se dragocjenost tvoje ljubavi ne može s nièim mjeriti.
Zapanjio sam se kad sam shvatio koliko se toga zapravo skriva u meni samome, i što bih sve želio,
mislio sam da više nemam niti snova, niti nadanja, bio sam se prepustio nekoj bujici životarenja,
je, imao sam tu i tamo poneki izlet u neku vrstu hedonizma, ali ništa pretjerano, radije sam se nakon radnog dana
opustio u svome domu, sam ili s ponekim prijateljem ili obitelji, ali ne onako, ne sa ženskim biæem, ne ljubavno.
Nisam osjeæao tu potrebu, iskreno, veæ jako dugo nisam osjeæao tu potrebu.
Ne, nije to da sam bježao od žena, gledao sam ih, šarmirao, družio se, ali nisam imao želju napraviti korak naprijed.
Vedro sam ih oslovljavao, ponašao se više kao znatiželjni djeèak, no kao pubertetlija.
Mislio sam, uistinu jesam da me napustio moj libido.
I u toj nekoj tamnoj noæi, predugoj, kada sam te kroz sva ta crnila naslutio, kad sam vidio žar tih tvojih oèiju,
probudilo se u meni sve, kao što se nakon jeseni i zime budi priroda, i sam sam postao ta ista priroda.
Osjetio sam svu moguæu strast, požudu i želju, osvojiti te, baš tebe.
Ne znam, ni kako, ni zašto, ni zašto, ali da, to je to...
Odjednom imam silnu potrebu privuæi te k sebi, tebe stisnutu malu ježurku, ni tvoje male bodlje ne bi me smetale,
znam kako si ih zaradila, jednu po jednu primit æu ih radosno, jer si me napokon pustila u svoj svijet,
tamo gdje tame svijetle poput reflektora i èine boje dubljima, tako sam i ja dublji s tobom,
tonem ispod svake površine, tamo negdje, gdje æu ti dati ovo malo zraka u pluæima koje imam,
usne na usne i udahnuti se u tebe...