U jednom jutru, u kojem sam se teško probudila, noćne more su bile poput vodenog kreveta,
ljuljuškale su me čitavu noć, ali svaki sam put otvorila oči, pomilovala ih i rekla, ma ne, ne brine me...
nastavila sam spavati, znate, kad vas toliko povrijede oni koje ste voljeli najviše, za koje bi dali zadnju kap krvi,
jednostavno postanete onako, otporni, čak ni noćne more nisu tako strašne.
Nema strašnijeg od onoga kad vas u vašem življenju, ljubav razapne bez riječi.
Bez optužbe, bez ljubavnice, bez tragova vaše nevjere.
Sada čini se, uspravila sam se, kao što se biljke umorne, svele, oporave nakon što ih napokon netko zalije,
kad im se da vode, vode koja život znači...
Ne brine me, oh, ovo stanje u kojem sam S A M A...lijepo je bez laži, manipulacija koje sam prihvaćala,
onako bezuvjetno kao što u crkvi prihvaćamo hostiju, ne pitamo se, zar je ispravno ili ne, već VJERUJEMO...
Jednom si davno postao moja vjera, moj svemir, sunce, os, ali nikada ti nisam dopustila da me preuzmeš cijelu,
da me načiniš po svojoj volji i svojim zahtjevima...
D je mala, velika, mudrica, čak i kad se čini da će se utopiti poput nevinog psića u nabujaloj rijeci,
izvuče as iz rukava, i nasmiješi se...baš kao što sam se danas nasmiješila vozaču autobusa,
i pogledala ga ravno u oči, nakon što mi je ovlaš dotaknuo dlan...
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...