Napokon kratke hlače, toplina današnjeg sunca me izmamila van,
na balkonu sam radosno plesala, i postoji trenutak, obožavam ga, ne dogodi se često, uistinu ne,
kad iz slušalica glazba bude dublja, točnija, vrlo precizna, pa se vanjski svijet transformira,
mislim za mene...
U tim trenucima boje su življe, koraci su lakši i svijet, pa, nije baš svijet, ako to tako mogu reći.
Sve postane neka vibracija i onda me to toliko ispuni, da shvaćam da je sve baš kako treba biti.
Da sam i sama baš takva, dostatna, dovoljna.
Danas nisam mislila o prošlosti, niti budućnosti, već sam pronašla tu točku u kojoj sam ja svoja,
samo svoja i ničija više.
I mogla sam disati punim plućima, evo i sada dišem punim plućima, čula sam otkucaje srca,
oslobodila sam se od tereta, prljavštine, loših namjera drugih ljudi, nekako kao da sam samoj sebi rekla:
ma pusti im, nek im to karma upakira kao poklon za rođendan, pa nek se iznenade, jer biti će im to veliko iznenađenje.
Sve buja, zeleni se, mislim si, kao da sam u tropima.
Na desnoj ušnoj resici, imam naušnicu s puno morskih školjkica, protežem se lijeno poput mačke,
slijedi moje vrijeme, moje ljeto, opuštenost, vječita zagasito žuta boja koju toliko volim, a nasuprot nje duboko modro more.
I idem, idem, idem, nestajem odavde, iz ovoga grada, iz ove težine koju su mi stavili oko gležnja, poput kugle, koju su
nekada, barem u filmovima vukli zatvorenici, srećom, nikada me nisu privlačile prugice.
Stoga i taj teret, tu kuglu, ostaviti ću sa strane, nek služi kome mora služiti.
Otvaram svoje srce, kao da imam zatvarač, pa to tako jednostavno može kliziti-gore-dole, sve po potrebi...
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...