Danas sam se ponadala da ću te sresti, kiša je padala nesuvislo, baš kao da je netko s neba iz velikog vjedra izlijevao vodu.
Odjenula sam crnu haljinu, crni baloner, našminkala se, napravila frizuru, smiješno je, zbilja je, što to uopće nije bilo zbog tebe,
željela sam sebi biti dovoljna, sebi lijepa i sebi zadovoljavajuća.
Nimalo se nisam razočarala što te naposljetku nisam naslutila.
No svidjelo mi se što su mi muškarci pružali pažnju, nisam umišljena, ali to tako obično i je,
kad otključam svoje ja, svoju karizmu, mnogi bi željeli razgovarati sa mnom, smijati se sa mnom, zabavljati se sa mnom.
Vjerojatno je to jedna od tih mojih osobina, jer ljudi naslućuju da ih prihvaćam, da uz mene mogu biti svoji, kakvi god da jesu,
jer ih ne osuđujem, jer im ne dahćem za vratom( svi već znaju da nisam nikakva rasna ljepotica!).
Ne ispitujem ih : što radiš u životu, koliko zarađuješ, imaš li auto ?! Bla, bla, bla, pa te su stvari totalno nebitne,
što ja imam od toga, što to meni znači ?! Apsolutno ništa!
Oni koji mi pristupe tako, mogu očekivati da ću im LAGATI, Daniela laže iz dosade, kad mi je dosadno izmišljam,
tek iz zabave, ako drugi mogu postavljati glupa pitanja, mogu i ja koristiti svoju fantaziju.
Jednom sam medicinska sestra, blagajnica, nekad radim u mesnici, najdalje što sam otišla je da sam sobarica !
To je bila velika pogreška, jer skoro pa sam rangirana kao porno glumica, ne znam zašto, ali muškarci misle da su sobarice,
s onom francuskom oblekicom, i da su spremne na njihove igrarije, meni je to slatko, osobno nemam s tim problema,
jer nisam nikakvo nevinašce, volim flert, ali, ali, ali...točka, točka, točkica...
Definitivno nisam curica za jednu noć, slatki su oni koji na to pomisle, jer dobiju nogom u guzicu, ne doslovce...
Nakon izbjegavanja prepreka, stigla sam ponovno natrag u bus, iako imam vozačku, ne vozim, to mi je dosadno,
tada ne mogu sretati ljude i imati svoj mali privatni parti, nema ljepšeg osjećaja, kad mi se muškarci ustanu sa sjedala,
kad mi ustupaju isto, kad bi mi primili vrećice, tada sunce zasjaji kroz tmurne oblake...
Ni vozač ne želi da platim kartu, pa kaže: samo sjednite, a ja poslušno sjednem i ne brinem se, zašto bih se dovraga trebala brinuti?!
Nakon dvanaest godina koje se sada čini poput najtežeg kamenja oko vrata, ponovno sam slobodna žena.
Slobodna i spremna, ponovno dopustiti da me žele.
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...