Danielaland : Svevremenski let

Prošlu sam noæ dobivala poruke od muškarca kojeg sam voljela prije dvadeset godina, bio je pijan, malo je to reæi, ali je,
možeš li to zamisliti, èak dvadeset godina unatrag?!
Kaže mi; kako me ne može zaboraviti i kako je samo mene želio, svih ovih godina, kako su zbog mene
neke njegove žene i ljubavnice završile kod psihijatra?!
Malo manipulacije i bacanja u žrvanj, jer ipak je i on roðen u istome horoskopskom znaku kao što sam i sama : vodenjak!
Bila sam dijete, baš dijete, ludo, nezrelo, sposobno vjerovati u snove, strast, ljude, u beskonaènost.
Razgalio me, rastopio mi srce, shvatila sam koliko me je volio i koliko me i danas pamti.
I ja njega pamtim i èuvam ga u jednoj lijepoj ladici, posebno njemu namijenjenoj, ali moram priznati da sam krenula dalje.
Kad sam proèitala njegovo : ljubavi, bebo, ostala sam zbunjena, godilo mi je, bilo je stvarno, jer je to sada, no
znam da to nije tvoje.
I prièala sam s njim, njegovala ga poput medicinske sestre, poljubila ga u èelo, obgrlila mu glavu, ali
prije no što sam utonula u san, umotala sam se u tvoj zagrljaj.
Kad sam zažmirila, pozvala sam te k sebi, zamolila te da me èuvaš, maziš, da me želiš i tražiš,
da nikada ne zaboraviš koliko nas oboje trebamo.
Tihim sam ti govorom rekla ; kako bi bilo lijepo biti mi, sasvim drugaèiji, novi, èisti.
Priznala sam ti sve svoje nevine grijehe, sve svoje ludosti i gluparije, jer sve me to nekako, kako je i sam Arsen opjevao : vodilo k tebi!
I ništa me više ne može omesti, udaljiti, odvratiti od ove ljubavi.
Od ovog našeg sna u kojem moramo oboje ravnopravno sudjelovati, plivati, držati se jedno za drugo.
Jer ova je ljubav, ljubav koja nema mane, nema pada sistema, nema raspadanja, tegoba, lopatanja.
Ova je ljubav, koja je shvatila ljubav, kako se u njoj je i kakvom ona biva.
Jer inaèe nije, i zato sada upravo, ovoga trena ona otvara svoje naruèje, grli nas u sebi,
kao da smo djeca, kao da nemamo godina, kao da smo vjeèni njeni, i gola nam tijela sjedinjuje u jednu crvenu jabuku!