Prošlu sam noć dobivala poruke od muškarca kojeg sam voljela prije dvadeset godina, bio je pijan, malo je to reći, ali je,
možeš li to zamisliti, čak dvadeset godina unatrag?!
Kaže mi; kako me ne može zaboraviti i kako je samo mene želio, svih ovih godina, kako su zbog mene
neke njegove žene i ljubavnice završile kod psihijatra?!
Malo manipulacije i bacanja u žrvanj, jer ipak je i on rođen u istome horoskopskom znaku kao što sam i sama : vodenjak!
Bila sam dijete, baš dijete, ludo, nezrelo, sposobno vjerovati u snove, strast, ljude, u beskonačnost.
Razgalio me, rastopio mi srce, shvatila sam koliko me je volio i koliko me i danas pamti.
I ja njega pamtim i čuvam ga u jednoj lijepoj ladici, posebno njemu namijenjenoj, ali moram priznati da sam krenula dalje.
Kad sam pročitala njegovo : ljubavi, bebo, ostala sam zbunjena, godilo mi je, bilo je stvarno, jer je to sada, no
znam da to nije tvoje.
I pričala sam s njim, njegovala ga poput medicinske sestre, poljubila ga u čelo, obgrlila mu glavu, ali
prije no što sam utonula u san, umotala sam se u tvoj zagrljaj.
Kad sam zažmirila, pozvala sam te k sebi, zamolila te da me čuvaš, maziš, da me želiš i tražiš,
da nikada ne zaboraviš koliko nas oboje trebamo.
Tihim sam ti govorom rekla ; kako bi bilo lijepo biti mi, sasvim drugačiji, novi, čisti.
Priznala sam ti sve svoje nevine grijehe, sve svoje ludosti i gluparije, jer sve me to nekako, kako je i sam Arsen opjevao : vodilo k tebi!
I ništa me više ne može omesti, udaljiti, odvratiti od ove ljubavi.
Od ovog našeg sna u kojem moramo oboje ravnopravno sudjelovati, plivati, držati se jedno za drugo.
Jer ova je ljubav, ljubav koja nema mane, nema pada sistema, nema raspadanja, tegoba, lopatanja.
Ova je ljubav, koja je shvatila ljubav, kako se u njoj je i kakvom ona biva.
Jer inače nije, i zato sada upravo, ovoga trena ona otvara svoje naručje, grli nas u sebi,
kao da smo djeca, kao da nemamo godina, kao da smo vječni njeni, i gola nam tijela sjedinjuje u jednu crvenu jabuku!
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...