|
Paleto, molim te, smiri se!
Osjećam da ti se plače, da si tužna, pomalo, da si, ah, osramoćena?!
Ljubavi, ljubavi, ljubavi...što se događa?!
Što je onoj, o kojoj sanjam?
Do mene dopiru neke teške misli, nekakva slova, iskreno,
pomalo sam šašav, ali danas su mi se tri osobe predstavile kao Daniela!
Baš ono, u jednom danu tri ?!
A od kad te nazivam Paletom, jedno je to vrijeme ''klimalo'' no, nekako sam osjetio, da to nije to,
to nije tvoje ime, to nije ime ljubavi koju sanjam...realno, smislio sam taj nadimak, jer sam kao dječak zavolio umjetnost,
nisam imao previše dara za crtanje, slikanje, ali to me fasciniralo, kao što me ti sjeno moje sjene, fasciniraš!
Možeš li shvatiti?!
Uistinu ?
Ali već vidim D a n i e l a...dan i Ela ?
Ti si moj dan...
Nikada nisam vjerovao da će netko biti moja svjetlost, da ću zbog te svjetlosti željeti ustati,
izroniti iz svoje tame.
Da ću ja, pomalo suzdržan čovjek željeti, imati potrebu utisnuti usnicama na oba kapka, njenih očiju,
svoj otisak, otisak svog svepostojanja i da tako će i ona postati svepostojanje moje ljubavi, htjela, ne htjela,
moj zbir zbroja, jedne tajne koju njene usne reći će jednom, kada umre svemiru i nikome više.
|