Ukosnica vremena, to je tvoja plava vlas oko moga uha, oboje znamo da i ja imam tvoju boju kose,
ti baš i nisi neki ljubitelj, rugaš se sebi, ne meni, baš si se u mene zaljubila ?
Smijemo se jer se pretvaraš da udaraš glavom o moja prsa, nije baš primjereno da ih rukom dotakneš u javnosti,
ma, mislim je, da si ti netko drugi, bilo bi ok, al ti, nema šanse, odmah ćeš u novine!
Žmirim na jedno oko, i vidim da sunce pada na tvoju lijevu obrvu,
ljubim je dugo tu...
Rastapaš se poput ledenjaka, i ruke su ti na mojim bedrima.
Sasvim si pristojan.
Mislim si; čovječe, zašto sam toliko dugo trebala veslati?
A ti me čuvaš, kako me nitko nije čuvao, stežeš me i vjeruješ mi,
sposobna sam napokon plakati...
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...