''Skrivaj me od zala svih
od zlobe, rata, gluposti
sve sto je dobro
ono sto vrijedi imamo tu
Tek najbolje slijedi
samo zarezi i podigni glas
nek' gomila bjezi
ti ne daj na nas''
( Ne daj na nas, Pavel i Tedi Spalato)
Paleta je spremna za slanje nježnosti.
Nedjelja je poslijepodne, par minuta ranije, promatrala sam divnu, gustu, zelenu Medvednicu,
sretnica, imam taj pogled i tu blizinu, to je tako veliki kontrast moru, ali zbog tog zelenila, još
snažnije čeznem za plavetnilom.
Prisjećam se.
Smijeh, neki ludi turisti, Poljaci su mi vikali : morska sirena, morska sirena!
Malo ih straši kad netko pliva oko ponoći u moru, dok oni pecaju!
Mene samo zabrinjava da me ne zakače, nije to bilo samo jednom da sam morala čupati udice iz svoga mesa,
al vrlo dobra okolnost je, nisam baš suha ko šljiva!
More je ono u kojem sam potpuna, te dubine, ta modrina, taj tirkiz ponekad, ti divlji valovi kad je jugo,
ta nedoreciva hladnoća u kostima kad je bura.
Tristotisućakoraka
Maštam.
U mom malom mjestu, svi me znaju, samo kimnu glavom i nasmiješe se.
Ako će itko prvi u more, ja ću, ako će itko zadnji i ja ću !
Više ne pitaju čemu to ili, kako to?! Sad već znaju da sam za njih ; njihova, sa mnom su na dijalektu,
i skupa tračamo purgere, haha, oksimoron, jer Paleta je : purgerica...mene to pomalo čini ponosnom,
od svih životnih postignuća, meni je jedino ovo uistinu ono: bitno..
( Nema dirljivije scene no one kad idem moru, prije nevere, a neki boduli mi kažu: brzo će, pazi na se, promatram te s terace,
ako...i biži, bižiii...)
I dragi moj, u tim sam ''mrežama'' smjestila tebe, tražim te u tom činu kad mi oni pokazuju kako preživjeti na otoku,
u svakom pokretu, tražim tvoj, i ti bi tako, bar mi je to jasno.
Stoga kad mi se i ne sluša, kad sam slaba i omamljena od težine gluposti,
podignem glavu visoko, i u tim rukama, očima, glasovima tražim tvoje tragove.
I kad mi zapjevaju neku pismu, kad mi ukažu na neki običaj, znam i ti bi tako.
I onda kako je nemoguće ne voljeti te?
Kad te uvijek ima, pogotovo onda kad te nema.
I samo ti misaonim slikama kažem; dođi već jednom, dođi i budi onaj koji je spreman
boriti se protiv sviju...i čuvaj me, kako me nitko nikada nije čuvao, svojom suzom
koja će nježno dotaknuti moje lice, onda, jednom, kad budemo sami !
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...