nedjelja, 09.05.2021.

Mač ljubavi




Jučer kad sam pomalo sumanuto, odlučno i konkretno redila kuću, odjednom mi je palo na um da usišem prašinu ispod kamina,
pa odjednom, kome pravo-kome krivo, pronašla sam :
mali, plastični, crveni mač i čokoladicu uobličenu poput zlatnika; na omotu s jedne strane Orao, a s druge Indijanac!
Prvo sam to oprezno odložila na stol, a onda sam se vratila radu.
Čistila sam sve što se moralo očistiti, ne, to uopće nije stvar nereda, sačuvaj Bože!!! Adio, Mio!!!
To je stvar oslobađanja mjesta za nešto novo!
I tako sam misli stavila u stranu, fokus mi je bio na tome kako bi bilo dobro odmoriti se od svih misli,
samo sam pratila dah...udah (1,2,3,4) izdah (1,2,3,4,5,6,7) i to je bilo to...
Kad sam se nakon par sati primirila, nakon vjerojatno četiri kave, iako sam samu sebe uvjerila da su samo
tri u pitanju, no, ah, tko broji?! Prvo sam samoj sebi iznijela činjenice: da, čuvala sam svoje kumče i to
puno godina unazad, to je vjerojatno njegovo gusarsko blago!!!
Ono što moj um nije želio prihvatiti je, da nikada, ali nikada nisam vidjela taj mali, crveni mač, ruku na srce!
Zlatnik da, ali mač?!
Ta nemogućnost je, ono, jako mala...znala sam sve igračke i još uvijek ih znam, mislim koje posjeduje moj Princ,
ali taj mač nikad nisam vidjela, zbilja ludo, zbilja najluđe, i onda ga otkrijem baš u danu kad...kad moje srce manje vjeruje...
Kad je bajku strpalo na dno škrinjice vječnosti, koja uistinu postoji ( u njoj čuvam sve memorabilije...pisma,
pera, dnevnike, slike, ključ starog stana, upaljač koji sam dobila u omiljenom kafiću, podmetač za čaše,
autogram Josipe Lisac, autogram Relje Bašića, s posvetama naravno!!! I ostalo, i ostalo...) i onda se ipak počinje
ono ledeno, hladno srce topiti kao što se topi led u shake-u od jagode, ponovno se uspinje na vrh šlaga besmisla,
i postaje ukusno, nježno i podatno, pa ljubav opet pobijedi, i zacrveni se poput malog, plastičnog mača...
Mača ljubavi.
07:07 Komentari (11)

<< Arhiva >>