subota, 08.05.2021.

Lažni alarm






Kao sumanut utipkavam broj na ekranu mobitela, to je broj mog vrlo dobrog prijatelja kardiologa.
Zvoni, zvoni, zvoni!
Ne javlja se, zovem tako bez prestanka neko vrijeme, n i š t a!
Što se ne javljaš, čovječe?!
Kažem mu, kad mi se napokon nakon 28 minuta javi.
Što si navalio, gdje gori, što ti je ?!
Uh, zapravo, zapravo istina je grozna, ne znam kako da ti kažem, a da ti to shvatiš, al ono, iskreno shvatiš?!
Daj govori, prika, nemam vremena, upravo završavam dežurstvo koje nije bilo nimalo lako...

Ne osjećam puls, ne osjećam osjećaj, ne osjećam dah, ne osjećam kucanje srca...
Ništa, shvaćaš li?!
Ništa...
Nešto se dogodilo, već par sati ravna linija.
Gdje se izgubilo, kako se to moglo dogoditi?
Kako da to oživim, od kuda mi adrenalin, kamo da to pošaljem?!

Što?
Što mi to govoriš, o kome pričaš ?!
Tko je umro?!
S tobom pričam, nisam valjda i ja lud?!
Ako su tu osobu oživljavali više od dvadesetak minuta, i ako elektrošokovi nisu pomogli, ni injekcija adrenalina,
nažalost prijatelju, moram ti reći, pomoći nema, mrtvozornik je sigurno već potpisao smrtni list.
Žao mi je, žao mi je, koga si to izgubio?!

...tu,tu,tu...

Debelo sam zaglibio, što sam to učinio, zašto sam ga zvao?
Zbog čega uistinu. Što sam mu mogao reći?!
Kako sam u trenutku delirija zvao, da pitam za onu koju ne osjećam, onu koju sam osjećao svo ovo vrijeme,
i odjednom danas već više od sedam sati ništa?!
Što joj se dogodilo, zašto više ne kuca u mom srcu?!
Zašto više ne osjećam njen nemir u mom nemiru?
Zašto ne osjećam njenu toplinu oko moga tijela ?!
Kako ću ovu noć preživjeti?!







22:07 Komentari (9)

<< Arhiva >>