Danielaland : Svevremenski let

Stajala sam uz prozor i prstima pratila s unutarnje strane prozora, vanjske kapljice kiše,
jedna, pa druga, a onda mi je na tren pažnju privukla vijest,
spikerica je vedro objavila :

Splitski cvjeæari povodom Dana Grada Splita i blagdana svetog Dujma okitili su Marmontovu ulicu cvijeæem, brnistrom i gerberima, kako bi graðanima unijeli malo radosti u danima proslave nebeskog zaštitnika!

Na tren sam zadrhtala, pomislila sam koliko nas kilometara dijeli, do trenutka kada æu ti napokon dotaknuti lice,
pa ti se zagledati duboko u oèi?!
Na trenutak, to je bilo ''sada'', osjetila sam tu blizinu, u toplini tog cvijeæa koje je postalo simbol radosti, nade i povjerenja da æe
sve tek stiæi, ipak ugrizla sam se za jezik i samoj sebi rekla; sve ima svoje pravo vrijeme, ne zaboravi to!
A onda sam se uveèer smjestila uz ekran i odgledala Gibonnijev koncert s Vidilice, može li jasniji biti simbol? Može li?!
Vidiš li ti to svijete, ili ga vidim samo ja?
Možda su se i njemu misli ispreplele s mojima, ne bi li to bilo lijepo?
Možda je i on bio ispunjen s glazbom, možda smo sada naèinjeni od njenih nanosa?!
Na dva kraja svijeta, ali u istom snu.
Na dva razlièita puta, ali na istom odredištu.
U dva kreveta, ali u jednom astralnom tijelu ljubavi.