Halo, halo, halo !!!
Kuc, kuc, kuc!
Čuje li me netko?
Čuješ li me, ili pričam papiru?!
Oh, očito da, još uvijek samo kliziš i nastanjuješ se na mom fiktivnom papiru, na mom ekranu.
No dobro, nije to baš tako loše ni sama nisam spremna napisati svoje ime, ne znam ni kako da se nazovem, pitam se,
ako si dam ime, hoće li moje ime omesti tvoj put prema meni?!
Hoće li nestati sva ova čarolija kojom smišljam svoje dane?!
Ali nešto mi stalno misli lete na: Paleta, kakva vražja Paleta?
Ruku na srce, nisam baš nikakva slikarica, a nije da mi baš pada na um upustiti se u te nemirne vode,
već i u ovim divljim nagutam se vode preko glave.
Tako da, možda je zasada bolje ovako.
Možda i nije.
Kažu da bismo trebali biti odlučni, da bismo trebali imati namjeru, jasnu, čvrstu i konkretnu.
Pa kad malo bolje promislim, od kad sam bila ona mala, odlučna djevojčica, izgrebanih laktova, koljena,
spremna popesti se na najviše drvo, daj mi izazov i idem za tim, upoznata sam s time, kako i što zamisliti i ostvariti.
Jedina djevojčica u kvartu, među hrpu dječaka, smijem se, znala sam im zadavati velike muke.
Borili su se za moju naklonost, čija ću biti ''cuuura'', a mene to baš i nije previše interesiralo,
zato sam im davala zadatke : onaj koji uhvati žabu pa je lizne, onaj koji usred zime skoči u potok blizu moje kuće,
onaj koji pojede živu glistu...itd. haha, znala sam jako dobro da to nijedan od njih neće učiniti, dečki su šašavi,
ali ja sam šašavija...
Joooj, nemam pojma zašto pričam o mini mi, mislim o mini sebi, ali valjda je lijepo prisjetiti se tih svojih ideala,
pa zapravo osvjestiti koliko smo daleko od onoga što smo željeli i što sada jesmo.
Da, da moram vam reći, nije da se hvalim, ova tu djevojka-žena, e pa, upravo ona odlično se snašla,
nije puno trgovala sa sobom i to mi se sviđa, toliko mi se to sviđa, da sam odlučila da ću joj stvoriti
odličnog tipa!
Baš po njenoj mjeri!
Kakve su te mjere, e pa sad?!
Idemo korak po korak, ne treba biti nestrpljiv, gdje bi nam se u ovo ''očajno'' doba moglo žuriti?!
Vani su virusi, maske, ograničenja, bla bla bla...nije li lijepo biti sklupčan ovdje?
Nije li puno bolje dati si vremena i slobode udisati ovu mogućnost?!
Mogućnost nad svim mogućnostima, tko mari za išta drugo?!
Zašto bi mario za išta drugo?
Vani nam svijet kroje drugi, a ovdje, djevojko plave kose, i modrih očiju, ovdje
ste ti i on, i vaše je sve i u ovom carstvu kraljuje ljubav.
Zašto požurivati stvari?!
Zašto požurivati ljubav?
|