|
Danas sam te ugledao, kad sam se probudio, otvorio oči, na sekundu si bila tu, dovoljno da te prepoznam,
jer sam te baš takvu izmaštao, takvoj tebi sam se nadao.
Samo sam upamtio tvoj pogled, pružio sam ti ruku, nešto toplo promrmljao i nestala si.
Znam da si mi u snu, prije no što si mi se uistinu ukazala, radila Cedevitu, Cedevitu od limuna
i da su ti čaše pucale i padale, ali to je bilo stoga što si mi željela dati savršenu čašu,
jer ti i čaše, ti i šalice, ti i tanjuri i ostalo posuđe?!
Ti i stvari, razumijem to, nije to obijest, ali ti si moj mali estetičar.
I veseli me promatrati dok ovaj čisto bijeli prostor ispunjavaš bojama.
Vjerojatno sam zato čitavog svog života bio suzdržan, čekao sam da stigneš ti, kao
druga polovica mene, i da me nadogradiš, jer pravi muškarci, realno...
Pokušao sam te opet ugledati, čvrsto sam žmirio, ostao sam tako ležati do devet sati,
samo sam se prisjećao i dozivao tu mentalnu sliku, ali uzalud, ni blizu, ni blizu!
Ipak nastavio sam dan pun dobre volje, jer sve si mi bliža.
Osjećao sam toplinu svog buđenja, jer me obgrlila poput najdražeg ogrtača.
Shvatio sam koliko sam bio prazan bez tvoje ljubavi.
Sve što sam učio, činio, sve što sam ostvario, sve je to bilo vrijedno za mene, za moju osobnost,
moju osobu, ali na ovaj svijet ipak sam došao da bih osjetio, da bi upotpunio sebe s drugim bićem
i zato sam napokon osjetio da je to, to !
To je ta Ti, bome mi smo postali Kinezi, štapićima hvatamo bit...
|