četvrtak, 07.09.2017.

prst moga srca

Jesi li ikada upoznao djevojčicu, onu velikih očiju, jesi li joj pružio ruku, obrisao oguljena koljena,
jesi li joj želio darovati sladoled, dlan ili tratinčicu, ili si htio biti grub?
Jesi li grub prema meni ?
Daniela je znala oduvijek, da postoji netko tko će dati dlan i time će obrisati sve ružno, jer će biti
iskren i svoj.
Oduvijek sam te sanjala prinče moj, nisi bio mršav, niti debeo, niti savršenih porporcija,
ti si uvijek bio dobar, topao, nježan i znao si sa mnom brojati zvijezde.
Znao si da te trebam da mi pomogneš dohvatiti zvijezdu koju pratim, i da će sa mnom život uvijek biti igra.
Znao si da ću biti topla, nježna, strastvena i čudna, znao si da ću dati sebe i da ću biti najbolja što znam biti.
Da ću ti svoje snove prostrti za doručak.
No ti si svejedno odlučio ne stići.
Nema veze, ja te i dalje pratim u svojim snovima i u svojim danima.
Ne možeš ne doći, ti neki, jedan koji postojiš.
Onaj koji će uhvatiti otkucaje moga srca.
I koji će sve školjke pretvoriti u krunu mojoj kosi.
I onaj koji će mi reći šuti, baš onda kada ću ja htjeti reći
koliko je ljubavi trebalo
da stigneš i da se otisneš od obala svojeg straha
da bi stigao u obećanu zemlju
topline
ne tijela
ne srca
ne duše
već prsta
moga
srca


01:08 Komentari (0)

<< Arhiva >>