|
Stigla je kiša, nisam je očekivala, upravo pada, ponoć je prošla.
Zarobljena sam u tami i prisjećam se dana.
U jednom tom danu saznala sam da će netko umrijeti, netko tek pet godina stariji od mene,
zadrhtala sam, pokušala pružiti utjehu, a opet znala sam koliko sam slaba bila primajući tuđu.
I opet na trenutak, preokret, okrećem list.
Šuti. Samo šuti.
POGLEDAJ ME...
Možda me više nećeš vidjeti, da li si spreman ne vidjeti me više ?!
Jesi li ?!
Pomolimo se.
Dan otkucava sadržaje, minutu po minutu, što si nudiš, što si daješ, za čim tragaš i za čime žudiš ?!
Piši si, ako već ne uzimaš.
Odmahnut ću rukom, jer u mene nemaš vjere.
Nemaš ni u sebe.
Koga ćemo kriviti, koga ?!
|