|
Kažu : ljudi svakodnevno umiru, čemu pokazivanje određene emocije tuge prema nekom nepoznatom ?!
Smijeh, to je više smiješak, kao kad majka promatra svoje dijete, koje još ne shvaća, ali raste, i
majka zna da dijete nije spremno na odgovor, ono ga mora samo shvatiti, doživjeti, ono mora ispuniti njegovu dušu,
da bi imalo pravu vrijednost. Nikome ne možemo dati prečicu, iskustva su bitna u životu, zato smo i ovdje,
da ono što znamo iskusimo kroz svoje fizičko.
David je mnogima od nas bio blizak i drag, jer nam je davao, davao nam je glazbu, umjetnost, dirao nas je,
uz njega smo živjeli svoje živote, nekad ljubavi, nekad male, intimne drame, nekad nas je njegova glazba podizala
i ohrabrivala, nekad nas rastuživala, nekad nas je činila snažnim i veličanstvenim, a najčešće smo samo uživali u njoj
i osjećali se kao da govori upravo nama, pogotovo u nekim čudnim noćima, kad smo se pitali tko smo i gdje idemo ?!
I zato nije čudno što žalimo za nekim koga osobno ne poznajemo, ali kako dobro poznajemo glazbu i emocije koje nam je taj netko dao,
i koji nas je dirnuo do dna samoga bića. I nije li to onda ljubav ? On nam je davao, mi smo primali, i zahvaljivali se, a i on se zahvaljivao nama
time što je stvarao još i išao do krajnjih granica, kako bismo i mi sami išli do tih istih granica vlastitog bića, tragajući zajedno s njim.
Na svoj način. I zato hvala ti genijalni čovječe na time što si dotaknuo moju dušu svojim talentom, hvala ti na glazbi, divnim danima,
divnim sjećanjima koja su nastala uz tvoju glazbu, to nema cijene. Hvala ti što jesi. Rado ću te pamtiti, slušati tvoju glazbu,
i prenositi je nekim novim klincima, jer tvoja je glazba bezvremenska.
Znam da si negdje gore među zvijezdama i da si slobodan, nesputan, sretan i miran.
Love you my dear friend !
update : U Zagrebu je večeras, upravo sada : wild is the wind, pa oprostimo se onda dragi moj, na tvoj način, glazbom ! Zbogom !
https://youtu.be/VbpMpRq6DV4
|