|
više nisam ono biće, onaj tanki papir kojeg će vjetar nositi, koji će se prepustiti sudbini i ulici kojom biva nošen, sada sam ovo drvo koje gledaš, kojem se diviš, jer tako tvrdoglavo pušta svoje korijenje, jer sada sam samo drvo koje ne slama ni vjetar, ni sunce, ni kiše, ni oluje, drvo koje čuva svoju putanju prema nebu...
|