Danielaland : Svevremenski let

opet æu jednom krenuti ispoèetka, izgrebat æu linije dlana, iscrtati nove, zalupiti šutnjama vrata, otvoriti zvukovima i pjesmama, bit æu glasna, vikati æu, derati se iz sveg glasa, i slaviti æu sebe, i tuðe ruke i tuðe postelje i hrabrosti, a uvijek æu na tren okrenuti glavu, pogledati iza sebe, potražiti tvoje bijelo lice, i š a p n u t i ti-tebi da æeš me uvijek imati i kada budem dovoljno daleko da izdam i sebe, i svoju maternicu iz koje sam nasilno izvaðena na ovaj svijet. i taj æe moj drhtaj, dahtaj, smijeh biti topliji od svega, i znat æeš da si došao kuæi, iako æu ja biti pod hladnom zemljom, ni tvoja ni ièija više, kao što je dato po životnom zakonu...