|
Uvijek postoji neki otok na kojem ćeš nas nazivati drugačijim imenima
svaka od nas je jedna knjiga na tvojoj polici
uzimaš nas kad su hladne noći
mračne ulice
dosadna popodneva
kad jedna od nas previše priča
kad se svlači bez potrebe
kad jedna od nas traži tebe tebe tebe
zatvoriš vrata
pokloniš ključ novoj jeseni
upališ lampicu
kreneš tek sanjanom snu
onu mene uhvatiš rukom za hrbat
i dugo me dugo vučeš prema dnu
da znam gdje mi je pravo mjesto
|