|
Tvoje slovo je poput velikog upitnika kad padne mrak
kad se ušuljam u jesenski list
zamišljam ga da je velik i da sam poput mrava
sabrana
da mi je jedini cilj skupiti što više hrane za vrijeme
visokih bijelina
a opet pulsiram shvaćanjem
da za mene nema riječi nema ljubavi nema dodira
pa zadrhtim
zima mi se došulja u prste
|