|
Kad ti pričam nemamo više vremena
Ono istječe od onog trenutka kad mi priđeš
To je jedina dozvola koju ti je izdao kozmos
Vidjeti na trenutak
Pa zaroniti u dubine svojih vlastitih ćelija
Nasmiješiti se u prolazu
Nadati se da sam sretna i od nekog drugog voljena
Bar upola od onog koliko bi me ti mogao voljeti
Samo da je dopušteno
A nije a nije a nije
A nije postaje oznaka umjesto crta za preticanje na dugim cestama
U jednoj od njih ćeš me
Zaobići
Dodati gas
Ostaviti mi prašinu na prednjem staklu
Krvlju ću izbrisati boju asfalta
|