|
Ni sam me Picasso ne bi raskomadao poput tvojih laži
tristo sedamdeset godina ili stoljeća takva sam zaspala
bez žlice bez hrane bez vode
nisam umrla
( postavlja se pitanje da li si to zapravo htio )
samo sam izgubila ljušture
oljuštile su se poput oraha
ostao je um
naslikan poput konzerve graha na jeftinom letku štamparije
delete je skuplji
Ni sam me Baudelaire ne bi uspio posvetiti svojom perverzijom koliko si me izopačio svojom šutnjom
u sve tišine i vjetrove svijeta zapetlja se sve neznanje
pa ošine po najnježnijem dijelu tijela
plačeš grcaš
pišeš šalješ
izađeš na ulicu
sva su ti lica jedno lice
u jednom od njih sam ja
virtualna
|