utorak, 06.10.2009.

Otocki post prvi

S odmakom promatram nedjelju,ovdje svi idu u crkvu,i skupljaju se poput ptica u jato i mole.Prisjećam se bake,ona je bila poput njih snazna u svojoj vjeri,tako snažno sigurna u nju,a ja,ja sam ostala negdje između sjećanja i potiskujem bol,guram je svakog dana u drugu ladicu,ponekad se cini tako uzaludno,tako tesko,a onda zaronim u jesensko more,ne cujem nista,ne pitam se nista,tamo na dnu kao da stoji vrijeme,pa pruzam ruke i jesam,samo sam takva kakvu me more poznaje.


15:06 Komentari (25)

<< Arhiva >>