|
Strast leži u kralješcima,mazi cestu golim stopalima,vrišti kroz ispadnute vlasi kose koje nosi vjetar,one stignu do njegovog lica,raspadnute čestice mojih ostataka,te nisam pokorila svojim htjenjem. Izdaja onih koje volimo nije ništa spram izdaje sebe,tek tada se sve ruši iz temelja.
Gola jutra iznose moje strahove poput jutarnjih novina,uvijek ispočetka krenuti kroz dan s zasukanim rukavima,krenuti u borbu,prekrojiti već sašivenu haljinu,koja pristaje drugom tijelu,sve ispočetka,sve u novom rastu,sve u novim pokušajima.
Tekstualna maska poprima nove dimenzije,poigrava se s autorovim vlastitim maskama,sve se premiješa, izlazi iz okvira,nadilazi harmoniju,raspukne čvrste zidove hermetike.
|