|
Otok oblači u radost, tu se oblaci poigravaju s tugama i ostavljaju ih pred vratima.
Naučila sam čekati,radovati se običnim danima,poput današnje nedjelje.
Kasno ili rano ustajanje,miris kave i narančinog soka,mnogo prepuštanja emocijama.
Zavoljela sam se,onakvu kakva jesam,s svim mogućim greškama.
Otok me izvlači iz moje crnine,daruje mi beskrajnu modrinu,ulijeva u očne duplje.
Koračam sigurno,koliko je od vas istih poput mene stvorena svjetla budućnost?!
Još nedostajem Zagrebu,no još nije vrijeme da se vratim.
Vraćanja zahtjevaju sigurnost,ja je još ne želim,trebam nemire,od njih se pišu uspomene.
Daniela
|