utorak, 04.08.2009.

Imperativ







Jutro je noć.

Spavam u bjelini i mičem rukama sjećanja,strah me onih riječi,strašno me strah, bit će sve u redu, uspjet će.
Naime što kad je uspjeh garantiran hladnom zemljom,tuđim izborom lijesa,te velikim bijelo modrim buketom ruža, za posljednji ispraćaj?!
I onda sa svih strana poput ljetnog pljuska silaze prosvjetiteljske riječi poput:
sve će biti u redu !!!

( samo ne opet, ne još jednom, ne te riječi, ne iz ljudskih usta, molim... )

Dobro sam jutros-noćas...duboko-duboko u tišini,dok se nadmećem s noćnim morama, mogla sam, trebala sam, nisam.

Ljeto je, nasmiješi se.
Imperativ.

Kolovoz se sprema za sjetvu,moja se odvila u srpnju.
Osjećam se baš tako, golo, prazno, poput njive koju su kosci srezali.
A onda ostaje samo silna preglednost, u daljine.
I samo se malo, malo osjeća olakšanje pod težinom, kad se inatim.





13:18 Komentari (2)

<< Arhiva >>