Danielaland : Svevremenski let

U tom kaosu koje ljeto razbuðuje trèim,hodam, mirujem, blagujem, a sve se opet pretvori u ruèak koji umalo ne zagori, jer je koncentracija zgusnuta poput palente, i uništava prostor koji donosi vedrina.
Dvije, tri, bezbroj uspomena naspram praznog bolnièkog kreveta.
Ne zaboravljaju se tek tako-tek olako sve te suze i boli.
Osjeæam se transplatiranom, u ovaj kutak svemira, a ni sama ne znam,
tko je i zašto poremetio moju bijelu?!
Sada je ona naime crveno krvava.