|
Sinoć sam masakrirala papire, odnosno tražila sam bakinu domovnicu, vjenčani list i potrebito među njenim stvarima, bio je to dugotrajan proces, baka je imala toliko toga, da sam jednostavno morala ići od početka prema kraju, i da, dokumenti su bili na kraju...bilo mi je teško, osjećala sam ljutnju, što je više nema s nama.
Malo sam plakala, ali sam i gledala neke crno-bijele fotke, ne mogu vjerovati, da je jedino to ostalo, mislim fotke...
Baka je bila predivna starica, imala je lijepo lice, mislim da je čak bila najljepša u toj svojoj poznoj dobi,iako je bila lijepa i kao mlada djevojka.
Sve me to malo zbunilo,ošamutilo,nisam još uvijek sigurna kojim smjerom trebam krenuti, osim što znam da mi gori pod nogama, i da moram završiti s pisanjem romana.
Svi iščekuju,žele,mole,trebaju...no dobro.
Noćas sam je sanjala,(mislim baku)kako govori o svojoj smrti,mrtva je, ali je među nama, i priča nam o svemu.
Sanjam neobične snove od njene smrti,kako i sama umirem,pa se vraćam u život.
Kasnije lutam gradom s Vesnom, u neku knjižnicu,uzimam besplatne knjige, jedna ogromna me privlači, ali vidim da je tekst preko teksta štampan, da je s greškom.
No neke ipak odabirem,knjižničarka ih je izbacila na cestu.
Završim u getrou, tamo kupujem čudne namirnice, i njemu sladoled, od vanilije, da Mr.Big-u,okreće se,uzima kornet,smije se,ostajem sama...
Nisam ljuta na sebe što ga sanjam, što ga prije izbacim iz sebe, tim bolje za mene.
U to ime...
|