|
Nedostaje mi Umag, još više baka, nedostaju mi snovi kojih sam se usput morala otarasiti,pitanje života ili smrti.
Ostajem sama,oslobođena od mogla bih ili možda ću.
Točan iznos je nula pozitivno.
More je ostalo u 2008 godini, moj ljubljeni Umag, svi oni dragi ljudi, posljednje ljetovanje s bakom,uh kako će mi to nedostajati svih budućih ljeta.
Znala je od ničeg napraviti mnogo, u svemu, u govoru, u kuhanju, u životu.
Jedina je znala za moju glumu, satima me promatrala kako improviziram, dok je padala kiša, čuvala me je u našem umaškom stanu, bio je to njen i moj grad.
Sad sam ostala sama tamo, taj grad sad pripada samo meni.
Osjećam kosti, trzaju se.
Morat ću sagraditi svijet koji će biti dostatan svih budućih uspomena.
I ovih bivših naravno.
Ljepota koju imam, nikada neće nestati.
Baka je nosila modrinu u očima, sad je nosim ja, gdje god išla ijedna od nas, znat ćemo biti putokaz jedna drugoj.
Pa makar i u smrti.
|