|

( za Voluptu )
Naše majke uvijek govore
nije ti ona loša
samo je malo svojeglava
nije s njom lako
ne znam koliko ćemo se moći smijati
ni koliko ćemo im dopuštati da nas tako gledaju
kad ne znaju drugačije
to je zapisano u nama
na bedrima grudima i zadnjicama
tako mi hodamo
koračamo
i govorimo
da nas oni gledaju drugim očima
a mi se poput jaguara damo u trk
pa hvatamo ručak kad smo gladne
a on je obično uvečer
i dugo dugo spavamo kad smo site
a budimo se kad nemamo što jesi
kad nema krvi pravog muškarca
odjevenog u erotiku
umočenog u strast
počešljanog u bezvrijeme
tako nam ostaje da budemo
dalje ti i ja
kakvima nas nazivaju
malo svoje
još više njihove kad nas trebaju
proklete
lijepe
mirisne
nepodobne
bez straha od izgaranja na
rukama
pa što onda što neće biti
omena s značajem što cakli u očima
mi smo odavno shvaćene
od zemlje i neba
kao kradljivice imena
|