Danielaland : Svevremenski let

U sobi se nalazi/e :

parfemi
pa zbilja lijep nakit
neke haljine
cipele
omiljeni fotoaparat
torbice
fotografije

ta je soba sada napuštena
prepuštena na prašinu i pauèinu
svaki dan je zaobilazim kao da prolazim pored groblja
to i je groblje
groblje jednog drugog života
sa sunca se smije i promatra me
ma hajde
još malo
samo malo
uspjet æeš



U mislima odzvanja neka davna pjesma u kojoj si me pronašao
bio je to klik na prvo slušanje
a ako si se ikad pitao kako sam ja pronašla tebe
to je bilo nekako drugaèije
danima sam zurila u knjige
pronalazila likove koji su imali crne dugaèke kapute
manire
znali su biti i pravi ljubavnici
ti si se ušuljao s kišom
prozori su zalupili pred nevremenom
knjiga je pala s police
tu su iskoèile tvoje oèi
ništa više
ništa više


(Na što svesti ovo preispitivanje? Svakako nije pjesma. Èitateljima staviti upitnik u usta i onda ih ostaviti tako ? Da li je to pristojno?
Što je pristojno u današnje doba?)

Ponoæ je sasvim blizu
okrenut æu tvoj broj telefona
neka zvoni u iseljenom stanu
kad se vrati tvoja prošlost nemoj je zaustaviti
nemoj joj narušiti dar
samo je pusti da otpluta
sama æe nestati s površine
baš poput mene

A onda æe se i jesen sjuriti na tvoj ovratnik
malo æe ti biti hladno
al ne brini
...


Zadnji dani srpnja, u ovoj se sobi ne nalazi nitko više
samo jedna bespotrebna registracija korisnika pod nadimkom
daniela bez j
ostalo je dijelomièna laž
rascijepana istina
okus stare ere
gutljaj vode isprat æe okuse...