Danielaland : Svevremenski let

Dani nakon privatne drame zahtjevaju knjige, pa tako èitam, ne osvræem se oko sebe, ne zanimaju me drugi ljudi, nove ljubavi,veæ tonem u svijet umjetnosti.
Dane kratim i francuskim filmovima, pretežno erotskim dramama i jaèam temelje.
Èini mi se da usput èistim svoj život, od nepotrebnih stvari i ljudi.
S velikim gubitkom se nosim tako, da usput žrtvujem sve one bezvezne hranitelje ega, kojih sam se trebala odavno otarasiti, al nisam imala snage, trebali su mi kao rezerva.
Znam to tako uzaludno zvuèi, pogotovo kad zbrojim sve svoje prave propuste,zbog održavanja rezervi.

Svejedno, ljeto se oslonilo na moja leða, po prvi put me razoèaralo, po prvi put u mojih dvadeset pet godina, i sad smo kvit, tako si utvaram.
Klasje se žuti, šuma je sreæom još uvijek hladna i divlja,hvata svaki moj krik i njiše ga u krošnjama, a ja se snalazim.

Pomisao da me bakina smrt ponovno rodila, daje neku utjehu,sigurno više nisam ona djevojèica iz njenih prièa drugim ljudima, njene su tajne o meni otplovile s njom u nove svjetove,više nikom neæe prièati o meni s onom ljubavlju koja joj je sjala iz oèiju, ali znam da je i dalje ovdje, i da je dio mene s njom, gdje god ona bila.