Danielaland : Svevremenski let

Lola se priljubi poput hobotnice svojim kracima i drži èvrsto, ona nema osjeæaj koliko je snažna, baš kao što malo dijete kad grli svom snagom može polomiti lutku, tako Lola može polomiti ljubav.

Bježi, bježi, bježi! -rekla sam ti!


Lola gospodari èinjenicama, njoj je lako razvrstati ljubav analitièkim postupcima koje je usavršavala s godinama, a kad se sudari s njom, ona naprosto pokušava uhvatiti je za vrat i nasmijati joj se u lice.
Lola ljubav gleda kao biæe, koje nema oblik, ali ima auru koja isijava, Lola prepušta svoje magnetiène oèi i privlaèi ljubav, ona joj se smiješi, ona joj se daje, ali Lola se uvijek uspanièi kad joj ljubav poželi prodrijeti u dušu. Lola nije sigurna da li bi to njeno tijelo moglo preživjeti.
Lola hoda po svom, iako lebdi, njen hod nije obièan hod, koraèanje, ne Lola sve èini kao da pleše, kao da ljubuje s vremenom i prostorom, Lola se ne suzdržava.
Pokušajte je nagovoriti da otpleše jedan ples s vama, ona æe vas kategorièno odbiti s velikim,NE, ali u drugom sluèaju ako nabasate na nju u njenom najboljem raspoloženju, samo æe vas uhvatiti za ruku, za dušu, za osjeæaj i vodit æe vas nekim drugim svijetom, punim euforije, i ljepote,da, to je Lola, drugaèiji oblik, neoèekivanost,velike krajnosti, s tim da Lola ne mora izmišljati da bi bila sretna, Lola se samo mora okrenuti oko vlastite osi, i veæ je tu, na poèetku, Loli je svaki dan poèetak, zbog èeg je juèer plakala, danas se tome smije.
Lola se uvijek izvlaèi iz najbolje haljine, da bi odjenula onu najjeftiniju, samo zbog osjeæaja, samo da bi jednog dana na kraju puta mogla reæi, i tu sam bila, i to sam uèinila, i to sam isprobala, i bila sam sva, baš sva, predana.

Lola voli predanost, i voli hvatati trenutke, nježno ih poljubiti usnama, i pustiti ih da zaplove natrag nebom, u tom je Lola specijalac.
Lola kad želi osvaja srca, jer Lola je ljubav, ali Lola je na putu, tek na putu da otkrije što veæ sve je, da otkrije da ne može bježati od onog što je najveæi dio njenog ja.

Ja je samo slijedim, i šutim, ne pomažem joj, Lola mora nauèiti sama, ona se treba dobro naspavati, uredno doruèkovati, podrezati svoje kandže i ustati na svoje dvije lijepe, èvrste, mišiæave noge.
Lola to može, mi smo ti koji ju hrabre, ne treba joj to reæi, ona sve osjeæa, osjetit æe i vaše tragove, napisane, odaslane i samo domišljene.
Lola je sve. Lola nema ime.