Danielaland : Svevremenski let

Misliš da poznaješ Lolu, da je ona baš takva kakvom je želiš zamišljati, da bi u svojim oèima stvorila lik kojem bi se mogla rugati, onako podsmjehivati jer je tako lakše?!
Da, onda je Lola baš to, ona je dio tebe, onaj koji ti želiš da bude, ali Lola je svoja, i Lola zbog toga ne pripada svima, a svaèija je.
Lola nije bila zaljubljena u poznatog muškarca, on nije bio politièar,pisac,novinar,prognozer il vojnik, o ne,Lola se zaljubila u kipara, Lola i on su imali zajednièku prošlost koja se odvijala sasvim nježno, poput klasja koje se njiše pred kišu nošeno sjevercem, to je Lola.
Zgasito žuta predveèerja veæ jako dobro znana, ma sve to vrišti Lola!!!

Lolin muškarac nije bio ukalupljen,on je bio boem,borben poput lava, sam protiv svijeta, divlji i neotkriven,muškarac kojemu ne možeš reæi ne,a ako to uèiniš znaš da æeš ga zauvijek izgubiti.Lola je bila mlada kad ga je upoznala, tada je željela osvojiti svijet, maštala je o putovanjima i vlastitim snovima. S tek napunjenih osamnaest godina nije mogla dati, ono što je on želio imati. Lola se bojala sredine, prosjeènosti, krpanja èarapa, peglanja košulja, trbuha do zuba, oèekivanja ljudi oko nje, jer je tek gradila svoju buduænost, ona je vjerovala da æe jednog dana njena konaèna odluka biti mnogo bezbolnija i da je se neæe morati prisjeæati.
Tješila se èinjenicom da ona neæe morati ono što èini veèina žena, u patrijahalnom društvu oko nje, ona neæe morati dati svoje snove, za snove muškarca.Znala je da je prekretnica u njenim rukama,ali što s njom uèiniti, hoæe li baš ona biti ta koja æe moæi s maèetom kroz džunglu?! Na kraju krajeva od nje se to nit ne oèekuje, ali Lola, mala Lola, ona je bila još od skrivanja pod stolom stvorena za druge planove, nije si umišljala, što god drugi mislili o tome, ona je znala i mogla trpjeti za cilj. Cilj koji je bio osloboditi se van svih okvira.

A onda, onda ga je nakon nekoliko godina sluèajno nazvala, dok je provodila ljeto u gradu, prièali su, ona mu je ponovila da ga još uvijek voli i kako ga želi uz sebe, ali da jednostavno ne zna kako. Da koliko ga god voli, da ne zna biti njegova, ne zna biti nièija, da se boji da nikada i neæe moæi biti nièija, ne onako kako bi to i sama željela.
Lola je imala koènicu. Koènica je reagirala na rijeè ljubav.
Lola je sutradan naglo otputovala iz grada, nije se vraæala mjesecima.
Iako je znala,on je sigurno neæe tražiti.

Lola je jurila u svim drugim situacijama, i flertovanjima, Lola nije mogla ljubiti samo onoga kojeg je voljela, istinski voljela, s nepoznatim strancima je mogla zavrtjeti noæ u dan i dan u noæ, zavesti bezbroj muškaraca koji je nakon samo jedne noæi nisu ostavljali na miru, ali ona je onako patetièno uvijek željela samo njega, kojeg je sama zavela i otjerala od sebe, jer se bojala da ga nije dostojna.
Njena cijela prièa je samo to, tu nema zapleta, zabranjene ljubavi, drama, drugih žena, ljubomore, zlobe, spletki.
Lola je svoj san pustila da leti, Lola se iskreno bojala da san, kad ga poène živjeti, neæe biti ono što joj je jednom predstavljao, to ju je plašilo više od smrti.
To je Lolina prva izgubljena bitka.

Tu se Lola vraæa na sadašnjost. Lola mu nije mogla zamjeriti što se on više nije mogao, nije znao ili nije htio boriti za nju, ona je osjetila samo ljutnju spram sebe. Ljutnju jer je nemoæna,jer neke dane neæe moæi vratiti, kad po drugi put baciš praznu mrežu u more, nakon što si prvi ulov vratio u vodu, nemoj se kladiti da æeš povratiti sve izgubljene ribe. Lola nije mogla vratiti ljubav, niti onaj trenutak. Nije imala pravo vratiti se u njegov život. Jedino što je mogla prihvatiti, što su oboje ponudili jedno drugom je prijateljstvo, na koje se teško naviknuti.

Iz ljubavi prema prijateljstvu ,težak je zaokret.

Lola živi za njega, to je njen porok, to je njena ovisnost od koje pokušava izvuæi živu glavu. Njen muškarac nije poput svih ostalih, jer Lola nije naivna djevojka koju æe prevariti svaki napirlitani intelektualac. Lola nije niti igraèka s kojom æe se netko igrati, osim ako mu to ona sama ne dopusti. Lola je oduvijek imala moæ prestraviti muškarca koji je s njom, koji je pokušava uhvatiti za ruku, uvijek je mogla biti dominantnija i držati atmosferu baš onakvom kakvom je željela da bude, ali s njim, o Bože s njim je doslovce gubila rijeèi, osjeæala se izgubljeno, poput djevojèice, ali gorjelo joj je srce, i taj osjeæaj, zbog tog osjeæaja, Lola više neæe igrati igre s drugim muškarcima. Tu Lola zapoèinje svoj novi život, tu se Lola ispoèetka raða, prisjeæa se svih svojih koraka, da bi mogla prerasti svoju bol. Lola ne odustaje èak i kad se èini tako, Lolu neæeš moæi vidjeti, prepoznati na ulici, zaboravljaš Lola je ono što je u tvom umu, a nisi ti, jer nemaš dovoljno hrabrosti izaæi na svijetlo. Lola je hrabra utoliko što se otvara, u svojoj ljušturi, dok ti tražiš zraka na èistini. Lola nije tvoj neprijatelj, Lola je samo tvoj hir, ono što si sama kriješ. Lolu æeš pustiti jednog dana, kao što je puštam i ja sama. Samo tad Lola ima smisla, samo tad Lola može živjeti vlastitim životom, nezavisnim od nas...