Na tri dana udaljenoj boli Lola se osjeća mirno, sjećate se djetinjstva, kad bi vam dali kaznu dok vam se prijatelji igraju na ulici,tik ispod prozora i kao da vrište jače no ikad,sjećate se zar ne? U prvih par trenutaka kao da su vam proboli srce, a kasnije, kasnije se smijete, gledate televizor il zaspite umorni od plača. Ali zaspite,ljutnja nestane, kao da ju je netko pojeo, gladan organ u vašem tijelu, i pomalo vam je žao,jer je tajanstveno nestala i ne možete više imati nadureno lice pred roditeljima, ispočetka pokušate malo glumiti, no to više nije to. Lola ne može dugo glumiti, jer ima samo sebe, jer ima samo svoj odraz u ogledalu. Nikog više. Momentalno ne. Lola samoj sebi uskraćuje, da bi samoj sebi mogla ponovno dati. Lola zaboravlja na svijet van njenih vratiju. Odavde treba početi sređivati, pomišlja. Dakako da ima pravo, sve započinje i sve završava na dnu Lolinog bića.
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...