|
Lola je ostavljena od svih svojih ljubavnika i prijatelja, na novom početku, novom kraju. Lola se mora nositi sa svim dnevnim borbama, poput svih nas, Lola ne zna svoj smjer, niti svoju konačnu odluku.Zna samo da se mora kretati. Kakav god smjer bio.
- unutarnji monolog u kretanju :
(oblačim suknju, tešku šminku, izlazim na... dan je kreštav.cvili na vrućini betona.)
(promjena plana, oblačim crne hlače, tešku šminku, izlazim na crveno, onako s nogu, samo da te ne vidim danas, opalila bih ti šamar, tebi, pa sebi.
(tekstualna maska.)
(mirna plovidba,srce pod ručnom,samo pjesme vraćaju prošlost.plazim jezik.očekujem ulogu.mjesto na sceni.bez treme.ruž boje breskve.)
(godine,lutanja,kržljave ljubavi,konačni smjerovi.)
(teatar mimoilaženja.)
(oduvijek sam drugačija, hipersenzibilna, ma hipersve...ili vrištim ili šutim...meni treba,meni treba,meni treba apsolutni ljubavnik.)
(u kafiću sam vladala sobom, kao što vlada žena koja zna da je izgubila sve što je željela izgubiti, onako u dnu sebe, i sad se eto kao bori s samom sobom, odricanje od svijeta za svijet unutar sebe.)
(u super konzumu sam prošla sve redove,od a do ž,da prošećem cipele.)
(noći u bijelom satenu na radiju,zavaljena u sjedalu,predajem se civilizaciji.)
(najradije bih prenoćila u busu,tako sam se ugodno smjestila,to je rijetko kad.tako se možes smjestiti kad nemaš kamo.kad si izgubio sve do čeg ti je stalo.)
(svlačim se kao da nekog zavodim,a sama sam u sobi...)
(iz kreveta,u krevetu,na krevetu,sva razmišljanja,sva pitanja i debeli sloj zablude.)
(uputnica noći izdana,oznake vremena i prostora udubljene poput biljega na nov papir što šuska pod prstima.uklizavam u san.)
|