utorak, 19.05.2009.

Bezsuzni tragovi





jučerašnje buđenje me strovalilo liticom, tamo negdje gdje sam pala, gdje sam se uhvatila za samu sebe, ostao je trag,
bezsuzni trag na dlanovima,
sve sam jače i jače stiskala rukohvate,
kao da će me oni odrediti za novu funkciju,
ovaj si me put pretekao, nisam ti trebala reći,
još uvijek sam sama, jer ne znam točno što mi je činiti,
nisam još stigla zasjesti na kauč jeftine psihologije,
tamo bi mogao pronaći moju tajnu, kojom sam te sve ovo vrijeme voljela,
ma znaš,nikad nisam imala hrabrosti začepiti ljudima usta s tvojom rukom,
a sad se čuje tuđi smijeh...



12:53 Komentari (7)

<< Arhiva >>