Danielaland : Svevremenski let

Nakon povratka ispeglane žudnje ostavljam na vrhu prilaza tvojih ruku.
Uzmièem od sebe, od skrivenih èežnji iskazanih u par èaša žestokog piæa, tu smo se raspleli, na konopu istodobnog straha.
Kad mi pokušaš govoriti bježim, letim moru, novim sigurnostima, u mojoj nepokorenosti.
Godine mi se crtaju na dlanovima, i tjeraju k još luðim odlukama, sve da bih si dokazala tko je u ovoj mojoj prièi poèetak, a tko kraj.
Žene vole definirati, dokrajèiti sebe, pa ispoèetka u svijet.
Moja djetinjasta strana se skiže s svakom kapi vode u mojoj kosi, govorimo vjetru kako æemo poæi s njim, a uvijek nas nešto zakoèi.
Jugo na otoku tjera na povratak kuæi, sukobu sa svojim moguænostima.
Ne bojim se, sad znam da je ono što je uvijek tu jedino suvišno u mom životu.
Mene vode potrebe, žao mi je što smo se sreli tamo gdje nije dopušteno sve ono što bih ti željela dati.
Režem te u sebe, tu smijem, tu je nevdljivo...( drugima )
Izdah dana.