Danielaland : Svevremenski let

1

Umjesto doruèka dvije gorke kave, utorak je, miriše proljeæe, nagli zarez,
sve što se nabraja skidam s lica dana,
od nekud iz daljine dolaze njeni mirisi, i obrisi njenih snova, smijem se,
kad bi me barem sada mogla vidjeti, a sve se u meni skriva,
sve bježi od mog jezika,pa se šulja da joj stigne oko vrata,
da ju poškaklja iza uha.


2

Moj novi žuti bicikl, zvuèi tako poroèno, sve što kupujem nema cijenu,
pa promatram kako stoji, kako vrijeme uništava sjaj,
negdje se skrivam od pogleda na svoje srce,
ono brže ruši svoje temelje, ono gnjili brže od komposta,ono u ovo proljeæe
neæe izrasti u cvijet.


3
...utorak obièno donosi nevolje, pomalo crnila, komad suhog nejestivog sna,
ali danas, ma sunce se objesilo za moju roletu i prodire,
sjetila sam te se, sjetila sam se i sebe, dok sam znala samo plakati,
danas pak puštam suncu da me obasja, pritom se oslobaðam tame,
nisam sigurna da li æe se ona ljutiti, no ljubavnike kad tad pokopamo,
duboko, duboko van sebe...