Danielaland : Svevremenski let

Mersad Berber



Prešutno govoriš bila si daleko.Predaleko.

( osjetila sam tvoj pogled, nisam ti uhvatila ruku, nisam se osvrnula,
žena ima svoju potrebu za snovima, oni se ponekad ostavljaju po strani,
njima se ona uvijek može vratiti, neokaljanima, moja je žena ljubavnica koja nema svoju ulogu, ona se zaboravlja
radi svega što je okružuje, prièat æu ti jednom kad to neæe biti, tako te oslovljavam, više nemaš ime )


Ljudi su poput lastavica, mislim dok se probijam kroz lica.
Njihove ruke su poput zaspalih krila.
Prolaze zrakom i hvataju ruèke vremena.
U minuti ih upijam stotine. Pohranjujem. Veliki neoborivi sef.
Duša. Majstorsko platno postojanja. Isprekidan niz kretanja.
Uvlaèim se u svoj kaput. Na dnu njega skriva se strah.
Rukujemo se po ko zna koji put. Njemu je poznata moja hrabrost.
Oni su ljubavnici.
Puštam ih da razore svoje dosadašnje oblike. Stapaju se.
Lica su tu, istkana kapima kiše.


( Obilježje ove žene.
Uvijek lica.)