ponedjeljak, 26.01.2009.

Dio






Još se na trenutak nadam, možda me iznenadno zaskoči njegov glas, to je nadanje sada tako blago i djetinjasto, nema težine, samo obična želja, koja je spremna biti neostvarena.
Noć je, on je zaspao, sniva, na drugoj poleđini svemira, uvijek smo tako daleki i neostvarivi, nema veze, riječi nikada ne pripadaju nama, one pripadaju sebi, žive svoj zaseban život, tako i ovo otvoreno pismo, koje će...
Koje nema drugu svrhu osim biti,tu negdje...tu gdje se sadi vrt od crtica, običnih životnih crtica, nanizanih trenutaka suočavanja zbilje i snova...jer to je sastavni dio,dio svega ovoga, zvanog život.





21:17 Komentari (26)

<< Arhiva >>