Danielaland : Svevremenski let

To što vidiš uopæe nisam ja, to je trenutak mene.
Ovo æe se lice izokrenuti.
Na njemu æe uskoro zasjesti bore, oèi æe izgubiti svoju modrinu.
Pjege æe se nastaniti kao na licu moje bake, a ja æu, ja æu opet biti ovo što sam sad tu,trenutak.
Ista ta bol i crnina. Isti osjeæaj nepripadnosti ovom vremenu.
Sranje.
U zadnje sam vrijeme nauèila, kako kamuflirati bol, samo da ti ne bi morao bježati od mene, jer hej, kad se smijem, nema ništa snažnije od toga što te usreæuje, što tebe èini sretnim.
A kad krvarim sobom, ti, vidim ne znaš što i kako tada sa mnom, niti sa sobom.
Sranje.
Gdje god se okrenem, u što god pogledam, isto je.
Jebeno je isto.