nedjelja, 23.11.2008.

Na dva kraja svijeta






Čekam te kraj vatre
čekam tvoje lice ili tvoje ruke
što prije stigne
dopre do mojih kostiju
okrzne površinu jezera u nama
i grijem prste
nekako je hladno bez tebe
bez osjećaja koji nosiš na usnama
od njih se svijet čini
poput nabujalog ljeta
on me pita da li čekam nekog
ili samo kratim vrijeme
na uglu
pored knjižnice i lipe
kažem kupujem kestene
čekam da se ispeku
on vadi svoju lijepu novčarku
i daje novac
kimam glavom
nekad je to tako rado činio
kupovao kestene i smijao se
mojoj gladi
taj smo let završili
slomljenih krila
i dok stojimo tako
na dva kraja svijeta
u istoj ulici
dvije nježne zmije
kliznu oko mog struka
i ljubav je
ljubav je
u nama







00:21 Komentari (34)

<< Arhiva >>