|

Tretman tvoje potrebe
izgrizao mi je kapke
sada ogoljenih očiju gledam svijetu u utrobu
ljudi uzdišu u autobusu
gledaju u tuđe cipele
maštaju o orgazmima
smrde po jeftinim parfemima
i velikim ugrizima jedu topla peciva
smijem se
pa ja se dovraga uvijek tako pobožno smijem
svijetu i psovkama te pljuvačkama zalijepljenim na pločnik
i promatram tvoje kosti
uvijek ispočetka ih gradim u svojoj radionici mašte
osjećam se poput lošeg tragača snova
ne nazirem ništa osim arsena pod tvojim mesom
važem trenutak
u kojem ću ti zgrabiti okaminu srca
i udišem zrak
ljuja se stvarnost
žene u dućanu prodaju tužne banane u žuto-crnoj nijansi
poštar jede sendvič od parizera oslonjen o zid
dok drugom rukom čvrsto drži torbu
a ja se između tih redova provlačim poput crva
i gutam ostatke ritma
bolnica je već sasvim blizu
namještenog lica zaboravljam sve van sebe
i tonem duboko u utrobu
tražim tako dobro znanu ladicu
gdje čuči moja radost
vrata bolničke sobe se otvaraju
ključ je već u rukama
minuta je potekla s tobogana ljubavi
|